Složit će te se da je jedna od poznatih ali i negativnih (i nažalost čestih) hrvatskih karakteristika ta, da nismo u stanju ili smo jednostavno lijeni da iskoristimo neke naše vrijednosti i prednosti kojima raspolažemo. Ima tu naravno prije svega i najviše prirodnih ljepota, pa zemljopisnih pogodnosti poput samog položaja Hrvatske, pa sportski značaj te naše male zemlje, pa bogata povijest… moglo bi se nabrajati u nedogled. Tužna je činjenica da se Rijeka u jednom aspektu perfektno prilagodila tom općehrvatskom trendu, nepravedno umanjujući svoj veliki povijesni značaj.
Prije nego nastavim detaljnije, jedno kratko pitanje za uvod:
Što to imaju zajedničko gradovi Belfast, Liverpool, Southampton, Cherbourg, New York i Rijeka? Svi su smješteni uz more? Da, jesu. Sve su to lučki gradovi? Jesu, naravno. No, oni imaju još jednu zajedničku poveznicu od svjetskog povijesnog značaja: Titanic! Ime koje i nakon cijelog stoljeća još uvijek izaziva emocije i podsjeća na najstrašniju mirnodopsku pomorsku katastrofu u povijesti. To je ime duboko urezano u povijest pomorstva i do danas je širom globusa postalo pojam za luksuz, veličinu ali i propast i tragediju… E pa sada, što to ima Rijeka s Titanicom, pa taj brod nikada nije doplovio u ovaj kraj.
Jasno da nije, nije doplovio niti u svoju matičnu luku Liverpool (…jer nije bilo vremena zbog izuzetno kratkog roka priprema za prvo putovanje) niti nije nikada stigao u New York (…jer je poveća nakupina smrznute vode jedne mračne noći stajala u krivo vrijeme na krivom mjestu i poslala ga nakon dva i pol sata na morsko dno). Ipak, grad Rijeka je itekako povezan sa potonulom nepotopivom kraljicom oceana iz 1912. iako mnogi prosječni građani u Hrvatskoj o tome pojma nemaju a ako o tome nešto i čuju, sumnjičavo reagiraju. Svojevrsni zavjet šutnje i nespominjanja, o kojem sam na početku članka govorio, u mnogome tom neznanju i pogoduje.
Ta poveznica Rijeke i Titanica zove se Carpathia. Brod srednje veličine (dugačak 170 metara, širok 20, težine 13 555 BRT-a, maksimalne brzine oko 15 čvorova ili 28 km/h), sagrađen je u brodogradilištu Wallsend Shipyard u Newcastleu. Bio je to još jedan brod iz Cunardove flote sličnih plovila, po ničemu posebnih ali vrlo isplativih. Nisu u ničemu naravno mogli konkurirati mnogo većim i puno poznatijim brodovima te kompanije, Mauretaniji i Lusitaniji, koji su bili glavni konkurenti super luksuznim brodovima White Star Linea, Olympicu i tek izgrađenom Titanicu.
Gradnja Carpathije započela je 10. rujna 1901. a 6. kolovoza 1902. porinut je u more. Već 24. travnja 1903. gradnja je dovršena. Carpathia je, kao kraljevski putnički brod bila ovlaštena za prijevoz pošte a uz prijevoz putnika, uz ostali je tovar bila predviđena sa transport smrznutog mesa iz Amerike u Europu. Brod je mogao primiti 100 putnika 1. razreda, 200 putnika u 2. razredu i čak 2000 putnika 3. razreda. Na svoje prvo putovanje krenuo je 5. svibnja 1903. iz Liverpoola prema Bostonu.
Po ničemu nije bio spektakularan ali ipak sudbinski predodređen za ulazak u povijest. A u tu povijest je igrom slučaja usput uvukao i našu Rijeku ali i preko sedamdeset hrvatskih članova posade, koji su na njemu služili i koji su u dotada nezabilježenoj spektakularnoj akciji spašavanja uspjeli iz Atlantika izvući iscrpljene preživjele putnike i posadu sa Titanica. Te su osnovne činjenice vjerojatno većini stanovnika Rijeke poznate i izazivaju, vjerujem, ipak i poneki opravdani nalet ponosa.
Putnički brod Carpathia bio je vlasništvo britanske parobrodarske kompanije Cunard Line, koja je 1903. godine otvorila prekooceansku liniju Rijeka – New York. Točnije, prvi Cunardov brod, koji je isplovio iz Rijeke prema New Yorku, bila je Aurania, 14. studenog 1903. godine. Svaka dva tjedna jedan je brod iz Cunardove flote krenuo iz Rijeke prema Americi, noseći na svojim palubama iseljenike Talijane, Hrvate, pokojeg Austrijanca a u daleko najvećem broju Mađare. Ti su polasci putničkih brodova čak postali popularni društveni događaji, koji su okupljali veliki broj posjetitelja i Rijeka je naprosto oživjela svaka dva tjedna. Jasno je stoga, da se mnogo naših ljudi prijavljivalo za služenje na tim plovilima pa su stoga veliki dio posada činili hrvatski mornari. Treba ovom prilikom naglasiti da, iako razne tiskovine znaju Carpathiju navesti kao naš brod, a Rijeku kao matičnu luku, to baš i nije točno.
Naravno da se taj brod pomalo «prisvojilo» pošto je toliko godina kretao na put preko Atlantika iz naše luke, pa i ja sam znao ponekad svojatati taj brod u nekim svojim člancima, no istina je drugačija: Carpathia je bila i ostala britanski brod iako su joj četvrtinu posade činili hrvatski mornari a matična luka je uvijek bio i ostao Liverpool. Sve do početka 1. svjetskog rata iz Rijeke su put Amerike zaplovili brodovi Pannonia, Ultonia, Aurania, Slavonia, Carmania, Ivernia, Saxonia, Laconia, Franconia i naravno Carpathia. Prema dostupnim podacima, u razdoblju od 9 godina (1904. – 1912.) iz Rijeke je na Cunardovim brodovima otputovalo blizu 300 000 iseljenika. Izbijanjem rata između Velike Britanije i Austro-Ugarske, ta je linija ubrzo ukinuta a posljednji Cunardov brod koji je napustio Rijeku, bila je upravo Carpathia, 22. srpnja 1914.
Nikada više Cunardovi brodovi nisu zaplovili iz Rijeke prema Americi; Iako je po završetku rata još uvijek postojao ured kompanije Cunard u Rijeci, a i poneki je još brod znao i doploviti, putnički prijevoz više nije bio uspostavljen. To je bio kraj iseljeničkog prekoatlantskog prometa iz Rijeke. Carpathia je tokom rata korištena u vojne svrhe i od 1915. je služila kao brod za opskrbu na liniji New York – Liverpool. U rano jutro 17. srpnja 1918. Carpathiju je sustigla gorka sudbina; Kao najveći i vodeći brod u konvoju napala ju je njemačka podmornica U55. Tri ispaljena torpeda pogodila su svoj cilj, teško oštetivši brod i ubivši pri eksploziji pet članova posade. Nakon dva i pol sata Carpathia je potonula. 275 preživjelih članova posade spasio je brod HMS Snowdrop. Olupina broda pronađena je prije nekoliko godina oko 220 km jugozapadno od Fastnet Rocka, Irska, te se nalazi u izuzetno lošem stanju.
Sastavio: Slobodan Novković
(Na fotografijama se vide i neki preživljeli sa Titanic-a.)
Složit će te se da je jedna od poznatih ali i negativnih (i nažalost čestih) hrvatskih karakteristika ta, da nismo u stanju ili smo jednostavno lijeni da iskoristimo neke naše vrijednosti i prednosti kojima raspolažemo. Ima tu naravno prije svega i najviše prirodnih ljepota, pa zemljopisnih pogodnosti poput samog položaja Hrvatske, pa sportski značaj te naše male zemlje, pa bogata povijest… moglo bi se nabrajati u nedogled. Tužna je činjenica da se Rijeka u jednom aspektu perfektno prilagodila tom općehrvatskom trendu, nepravedno umanjujući svoj veliki povijesni značaj. 
širok 20, težine 13 555 BRT-a, maksimalne brzine oko 15 čvorova ili 28 km/h), sagrađen je u brodogradilištu Wallsend Shipyard u Newcastleu. Bio je to još jedan brod iz Cunardove flote sličnih plovila, po ničemu posebnih ali vrlo isplativih. Nisu u ničemu naravno mogli konkurirati mnogo većim i puno poznatijim brodovima te kompanije, Mauretaniji i Lusitaniji, koji su bili glavni konkurenti super luksuznim brodovima White Star Linea, Olympicu i tek izgrađenom Titanicu. 
Naravno da se taj brod pomalo «prisvojilo» pošto je toliko godina kretao na put preko Atlantika iz naše luke, pa i ja sam znao ponekad svojatati taj brod u nekim svojim člancima, no istina je drugačija: Carpathia je bila i ostala britanski brod iako su joj četvrtinu posade činili hrvatski mornari a matična luka je uvijek bio i ostao Liverpool. Sve do početka 1. svjetskog rata iz Rijeke su put Amerike zaplovili brodovi Pannonia, Ultonia, Aurania, Slavonia, Carmania, Ivernia, Saxonia, Laconia, Franconia i naravno Carpathia. Prema dostupnim podacima, u razdoblju od 9 godina (1904. – 1912.) iz Rijeke je na Cunardovim brodovima otputovalo blizu 300 000 iseljenika. Izbijanjem rata između Velike Britanije i Austro-Ugarske, ta je linija ubrzo ukinuta a posljednji Cunardov brod koji je napustio Rijeku, bila je upravo Carpathia, 22. srpnja 1914. 
